U posljednjih nekoliko godina, 3D printanje postalo je sve dostupnije i popularnije kako među profesionalcima, tako i među hobistima. No što je zapravo 3D printanje i kako ta tehnologija funkcionira?
3D printanje, poznato i kao aditivna proizvodnja, proces je izrade trodimenzionalnog objekta iz digitalnog modela. Za razliku od tradicionalnih metoda koje uključuju rezanje, brušenje ili oblikovanje materijala, 3D printer “gradi” objekt, sloj po sloj, sve dok ne nastane finalni oblik.
1. Od ideje do modela – digitalna priprema
Sve počinje s idejom koju pretvaramo u digitalni 3D model. Model se može dizajnirati pomoću CAD softvera (npr. Fusion 360, Blender, Tinkercad) ili se može dobiti skeniranjem postojećeg objekta uz pomoć 3D skenera.
Jednom kada imamo model, potrebno ga je pripremiti za printanje putem tzv. “slicer” softvera. On “reže” model na tanke horizontalne slojeve i generira upute (G-kod) koje printer razumije.
2. Izbor materijala
Najčešće korišteni materijali u 3D printanju su:
- PLA (polilaktična kiselina): idealan za početnike, te za razne figure i predmete.
- PETG: izdržljiv i otporan na vlagu.
- ABS: čvrst, ali zahtijeva preciznu kontrolu temperature.
Odabir materijala ovisi o tome za što će se gotovi predmet koristiti, bilo za dekoraciju, prototip, funkcionalan alat ili u raznim industrijama.
3. Proces printanja
Kad je sve spremno, printer započinje s ispisom objekta, sloj po sloj. Svaki sloj je debljine između 0.1 mm i 0.3 mm, ovisno o postavkama. Tijekom procesa, mlaznica (eng. nozzle) zagrijava filament do točke taljenja i precizno ga polaže na radnu podlogu.
Vrijeme printanja može varirati od nekoliko minuta za jednostavne predmete, do više sati za složenije modele, bilo da su printani u komadu ili u više dijelova.
4. Završna obrada
Nakon što je print gotov, objekt se može dodatno obraditi – brušenjem, bojom, lakiranjem ili čak lijepljenjem više dijelova u jednu cjelinu. Kod profesionalnih proizvoda, često se koristi i post-processing za dodatnu čvrstoću i vizualni efekt.